Priljevno područje pruža se od izvorišta Klokun i Modro Oko u smjeru sjeverozapada, pravca pružanja SZJI, u duljini oko 50 km, ukupne površine oko 450 km2. Sliv ova dva izvora dio je prostranog zajedničkog sliva krških izvora uz rub Vrgorskog polja preko kojih se dreniraju vode iz Rastok polja i krškog područja sve do Imotskog polja. Osim vode koja do izvora dotječe preko ponornih zona Vrgorskog polja, dio vode dotječe dubljim krškim kanalima ispod kvartarnih naslaga polja. Razvodnice prema susjednim slivovima su zonarne, odnosno kretanje podzemne vode ovisi o hidrološkim uvjetima. Preljevne vode izvora Klokun izlijevaju se u Baćinska jezera, a vode Modrog Oka u sustav desne obale Neretve. Sliv izvora Klokun i Modro Oko na istoku se naslanja na susjedni neposredni sliv izvora Prud te s njime povezan sliv Trebižat – Tihaljina koji također pripadaju slivovima desne obale Neretve, a sa zapadne strane na neposredni sliv izvora Mandina mlinica. U neposrednom zaleđu izvorišta Klokun i Modro Oko pruža se zonarna razvodnica ovih dvaju izvora, koja ovisi o hidrološkim uvjetima, što je i dokazano trasiranjima toka podzemne vode. Povijesnim trasiranjima ponora Matice Vrgorske hidrogeološka veza s izvorištem Klokun ostvarena je na području od sjeverozapadnog ruba polja do ponora uz zapadni rub Krotuše, a od Krotuše prema Crnom viru podzemne vode otječu prema Modrom Oku i izvorima na području Desne. Trasiranjem provedenim za potrebe izrade ovog elaborata koje je provedeno u ekstremnih hidrološkim uvjetima, hidrogeološka veza ostvarena je sa svim izvorima na potezu od izlaza iz tunela do izvora na zapadnoj obali Desanskog jezera. Trasiranje je provedeno s lokacije jame u Radaljcima koja se nalazi zapadno od zonarne razvodnice određene prethodnim istraživanjima. Jugoistočna granica sliva pruža se od Klokuna preko Peračkog blata te dalje preko morfoloških uzvišenja (Klek, Rukavac, Pliševac) do ponora u Staševici u kojemu je trasiranjem dokazana veza s izvorima u Žrnovici i Gradcu. Od Staševice prema sjeverozapadu granica sliva prolazi podnožjem sjeveroistočne padine Rilića, uz ponornu zonu Matice. U nastavku prolazi vrhovima Velika i Mala glavica, preko Kokorića, sjeveroistočno od Jurjevića do Dragljana. Na području Dragljana granica sliva presijeca autocestu A1 i nastavlja prema sjeverozapadu podnožjem Mihovila. Na potezu Rudeži – Raščane – Luetići prati reversni rasjed, kontakt eocenskih vapnenaca i eocenskog fliša. Prema Župi prati reversni rasjed na kontaktu krednih vapnenaca i eocenskog fliša. U blizini tunela Turija granica sliva pruža se prema sjeveroistoku preko Krstatica i Poljica do Gornjih Ujevića, Krivodol. U smjeru jugoistoka pruža se preko Runovića do reversnog rasjeda na kontaktu cenomanskih vapnenaca s lećama dolomita i vapnenaca senona. Nedaleko Runovića nalazi se državna granica te se slivno područje prostire na teritoriju BiH. Reversnim rasjedom pruža se do Drinovačkog brda, a zatim prolazi vrhovima V. Jagodnik i Zelenikovac. U nastavku prati reversni rasjed do brda Klobuk te zakreće prema jugu, jugozapadu prema Rastok polju, odnosno prema Grabu. Od Graba prema Vašarovićima prati reversni rasjed i zakreće u smjeru juga, jugoistoka do državne granice u području Seoca. U nastavku prolazi vrhovima Veliki i Mali Šubir, Gradina, dalje kroz mjesto Dubrave te istočno od ponorne zone Crni vir. Nastavlja prema jugu, jugoistoku podnožjem sjeveroistoistočnih obronaka Rujnice, preko Drinove drage do vrha Risovac i dalje do lokalne ceste Banja – Desne – Kula Norinska istočno od Šišinog vrela te u konačnici do Modrog Oka. S južne strane, od Modrog Oka prema Klokunu granica sliva prolazi vrhovima uzvišenja Kamenica, Pećine, Gradina i Kolovrat. Na slivom području u najvećoj mjeri su zastupljene gornjokredne vapnenačke naslage dobre propusnosti. Paleogenske naslage zastupljene uglavnom foraminiferskim vapnencima pružaju se u relativno uskim izduženim zonama vezanim uz najvažnije rasjede strukturnog sklopa. U vodonosniku su zastupljene uglavnom karbonatne stijene u kojima se sporadično pojavljuju naslage fliša. Vodonosnik je krški, pukotinske i pukotinsko – kavernozne poroznosti. Površinske vode relativno se brzo infiltriraju u podzemlje i otječu kroz razlomljenu, okršenu stijensku masu. Relativno veliki dio terena pokriven je jezerskim kvartarnim naslagama i to na području Vrgorskog i Rastok polja koja predstavljaju viseću barijeru.